paronomazija (kasnolat. paronomasia < grč. παρονομασία: ciljanje na neko ime), u antičkoj retorici i poetici, figura iskaza koja sadrži igru riječima sličnima na planu izraza, a različitima prema sadržaju. Riječi u paronomaziji mogu biti, ali ne moraju, međusobno etimološki povezane. Paronomazija stavlja u relacije sličnosti ili oprječnosti osobe, pojave, radnje i predmete, s često humorističnim i satiričnim efektima (Voli mene, vole, i vola volit ću, A. G. Matoš).
